srijeda, 20. lipnja 2012.

Vidarica





Ne ostavljaš mi mnogo prostora
da sa tobom bivam
tek malen drhtaj tvoje duše
u njoj se sad skrivam
ako rastvoriš srce
bol ćeš tamo naći
a ja samo želim
u predjele ljubavi
sa tobom zaći
Ne ostavljaš mi mnogo mjesta
gdje te u tišini mogu naći
tebi su važnije iluzije svijeta
i odjeci prošlih tuga
a ja samo želim uz tebe biti
jedna sjajna na nebu duga
Ne želiš moj glas čuti
dok te grlim uvijek ispočetka
iako ti duša sluti
da oduvijek te nosi moja rijeka
Pehare pune rose
i smiraj sutona u kosi
miris vjetra prohujalih dana
ti ostaješ nesretna
vidarica svojih rana

Tebe su zavele krive staze
umorili te grubi ljudi
poslao sam anđele da na tebe paze
jednu pticu čežnje
da te jutrom budi
da bremenitu snovima
oluje te srca ne mogu zavesti
evo sad sa tobom stojim
na tvojoj životnoj cesti

I stope ti ucrtavam korak po korak
dok ti se duša ne izliječi
jer ti si vlastita vidarica
prečula si moje riječi


Nema komentara:

Objavi komentar