koja do Tebe vodi
previše sam još zbunjena
izgubljena u slobodi
kao mali odsjaj rose
moj život u beskraju svemira
upletena u vjetra kose
drhtim od čežnje i nemira
iluzija smjenjuju se slike
odjekuju koraci sjete
nazirem tek nejasne oblike
a potrčat želim kao dijete
Ti se smiješiš
skriven u dnu mog oka
tečem prema Tebi
ranjive duša...rijeka …duboka
odmičem kamenčiće na putu
nepregledne zavjese od tmine
i zavaravam se..
da uhvatila sam nit
koja vodi u visine…
bez Tvoje pomoći
sve je zaludu
ljubav je baklja koja gori
a tamo su i sjajni dvori
gdje se srce sa Tvojim ..bori…
Nema komentara:
Objavi komentar