četvrtak, 31. svibnja 2012.
srijeda, 30. svibnja 2012.
Kao more
Kao more
u meni misli
valovi što obale oplakuju
svjetionik daleki na pučini
obasjava uspomene i ljude
koji su dušu mi dotakli
kao more..oseka i plima
osjećaji redom
proljeća…ljeta i zime
i krici galebova
nad površinom
što sjaji se i cakli
kao more
sa svojim brodovima
i dalekim lukama
gdje koraci odzvanjaju
dotičem krajolike rukama
i puštam mreže da uranjaju
kao more
u koju rijeke utiču
slijevaju se potoci i brzaci
slažem u kapi priče
morske zvijezde..sunčane zrake
kao more
nepregledna bivam
zagledana u svoje dubine
zarobljeno nebo snivam
osamljene palme…i daljine
kao more
oplakujem kamenčiće
iz pijeska školjku izbacim
u biseru zasjajim
a onda se opet
ka pučini vratim
kao more
zanesu me oluje
nemiri preplave
a onda se stišam
zaspem sanjajuć
ptice i krajolike
rumene i plave
Sa prvim kapima kiše
Pjesma ponekad u mene siđe
sa prvim kapima kiše
I tiho se pritaji
čeka da ruka je napiše
dotle u meni sjaji
koloplet riječi
neizrecive slutnje
ne prestaje teći
I kad sam puna šutnje
ocrtani krajolici
prah sa leptirovih krila
Iz duše proviri
moja Izgubljena vila
na šumskim stazama
zapletena sunčana zraka
u paučini treperi
nevidljiva ruka crtača
pjesma u mene siđe
sa prvim kapima kiše
I dušu mi cijelu orosi
kao da prosjak neki
ljepotu svijeta od mene… prosi…
petak, 25. svibnja 2012.
Zavaravam se
koja do Tebe vodi
previše sam još zbunjena
izgubljena u slobodi
kao mali odsjaj rose
moj život u beskraju svemira
upletena u vjetra kose
drhtim od čežnje i nemira
iluzija smjenjuju se slike
odjekuju koraci sjete
nazirem tek nejasne oblike
a potrčat želim kao dijete
Ti se smiješiš
skriven u dnu mog oka
tečem prema Tebi
ranjive duša...rijeka …duboka
odmičem kamenčiće na putu
nepregledne zavjese od tmine
i zavaravam se..
da uhvatila sam nit
koja vodi u visine…
bez Tvoje pomoći
sve je zaludu
ljubav je baklja koja gori
a tamo su i sjajni dvori
gdje se srce sa Tvojim ..bori…
srijeda, 23. svibnja 2012.
Odjednom prestigneš i vjetar i ptice
i život ti boru na licu novu ureže
i kad pogledaš bolje to tvoje lice
snovi iz očiju sami ti bježe
dotakni plavo nebo
sa tobom neka zvijezde noćivaju
jer samo oni zauvijek žive
koji maštaju..koji snivaju
ne dozvoli tugi da ti dan odnese
tvoje su sve radosti i sve ljubavi
sve čarolije i čuda ovoga svijeta
uvijek budi korak ispred i putuj
zamiriši poput najljepšeg cvijeta
ne traži suviše odi ljudi
oni u svojim svjetovima žive
budi ko sunčan dan..
ostavi sumnje i krajolike sive
srcem budi dijete
što balone snova na javi lovi
onda ih pusti ka nebu da polete
sa njima i ti u beskraj otplovi
ti si jedinstveno biće
život za tren proleti
budi glavni junak svoje priče
odupri se samoći i sjeti
ne odlazi na groblja
sa vjetrom među borovima
njihov se korak stišao
tvoje je vrijeme sada
da otkriješ zašto
život ti je prišao
odjednom prestigneš
i vjetar i ptice
putevi pred tobom naziru se u travi
podigni visoko glavu
nebo nad tobom još se plavi….
ponedjeljak, 21. svibnja 2012.
Pjesma prije sna
pjesma prije snatišina me gleda
kroz stare škure
zvono na tornju otkucava
neke sitne ure
da uđem u san
ili draža mi je java
moj život je kratki san
sa mnogo snoviđenja
smjenjuju se noć i dan
umorila me ova bdijenja
krajolici neznani
i neostvarene sanje
nikako da se razdani
mjesec se skrio među granje
žedna me čekaju jutra
na pojilu stojim
kao preplašena srna
živjet danas…
ili čekat sutra
vani je noć
i njena haljina crna
daleke su
vjetrovite planine
gdje orao gnijezdo svija
magla silazi niz doline
jesam li svoja ili čija?
pjesma prije sna
kao neka daleka jeka
glasova mi šapuću
nosi te života.... rijeka
subota, 19. svibnja 2012.
Uzalud tražim riječi
sve su zvijezde
od pjesnika znanih
i mjesec
pretočio se u balade
tko mi zvijezdu krade
nek pusti da sjaji u noći
duša tu smiraj nađe
pogledom kroz svemira oči
mali sam čovjek
što svoje čežnje
rasprostire
ispod sjajne duge
sa neba blagoslov rosi
i zovu me daljine
ružu prinosim
mirisom opijena
pa neka sam ljepoti
tek preslika..tek sjena
na raskršću snova
zaigrana vrte se
vilinska kola
kao mala jeka
otirem suze.
duša ostaje mi gola…
u meni pjesma ječi
titraju nebeske strune
i uzalud tražim riječi
kad se nebesa
u mene krune…
ponedjeljak, 14. svibnja 2012.
nedjelja, 13. svibnja 2012.
Između dva putovanja
Između dva putovanja
Ostaju prazni koferi
Krajolici urezani u sjećanje
I riječi izrečene u posljednjem hipu
Prije no što motor zabruji
A pred nama poteče cesta
Između dva putovanja
Spremamo odluke u prazne pretince
Radujemo se napuštenoj kući
Dočekujuć je kao sigurno utočište
Odgađamo planove i želje
A svako nas jutro kroz prozor vabi u daljinu
Neka nova … neotkrivena cesta
Između dva putovanja
Slažemo sjećanja i susrete
U album debelih korica
A jesenji mu vjetar otkida stranicu po stranicu
Možda tako biti mora
Sve dok ne naiđemo
Na svoju posljednju stanicu
Tada neće biti važno
Koliko smo torba i odijela istrošili
Već jesmo li ljubav putem podijelili
Srce…istrošili….
subota, 12. svibnja 2012.
Jesmo li se sreli
kao dvije prepoznate duše
i snovi nam se spleli
u tišine i u slutnje
jesmo li se našli
ili su nas odnijele
tvoje i moje šutnje?
kad ponovno prozborim
I kad poteku stihovi kao jeke
čut ću sa vjetrom
i tvoje korake daleke
u smiraju ljetne večeri
pjesma će poteći
naš susret na granici snoviđenja
i neće biti dovoljne riječi
za zbogom samo ..doviđenja
sa oblacima plovit će naše sjene
kad me u pjesmi nađeš
od ljubavi stvorit će se plima
i pitat ću se u tišini
koliko mene u tebi ima
četvrtak, 3. svibnja 2012.
Anđeo sa jednim krilom
Negdje pred zoru
između sna i jave
bijeli je anđeo sletio
tik do dječakove glave
radost je ispunila
grozničave oči
odavno je obećao
da će mu u pomoć doći
evo ti moje krilo
anđeo prozbori
na nas čekaju
rajski dvori
bol nad tobom
više nema moći
posuti zlatnim prahom
oslobođeni smrtnog tijela
sad trepere poput zvijezda
jedna anđeoska duša
i jedna svijetlost bijela
(slovenija 29.4..2012)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)