u kojeg upadamo od rođenja
kap tuge i kap veselja
i mnogo… mnogo snoviđenja
mrežu pletemo
od same mašte
njom se uspinjemo do pola
kad prevagnu želje tašte
duša ostaje nam gola
vrtimo se u krugu
odustajemo od borbe
legnemo u mirnu vodu
pretegnu nas naše torbe
eho kroz dubinu odzvanja
ljubav nas oduvijek zove
to duša naša sanja
oblake i horizonte nove
na mirnoj površini vode
mjehurići sna i jave
udah jedan .. drugi
zvijezde… ponad nas se plave
Nema komentara:
Objavi komentar