nedjelja, 26. veljače 2012.

Bez naslova


             Na granama slomljenih snova
još pjevaju rijetke ptice
i polijeću vrh crvenog krova
ka oblacima gdje nazire se nečije lice

treperi na suncu nada
obasjana neka tiha čežnja
na krovovima zaspalog grada
šaka ljubavi svezana... poput svežnja

čudni neki vjetar ulicama slijeće
na zabrinuta... sjetna lica
tiho zimsko prikrada se veče
u neznano polijeće sa krikom zalutala ptica

razmatam snove..preostale sa puta
slažuć ih u kutiju uspomena
na uglu treperi svjetiljka žuta
ispijena nada..  ili možda tvoja sjena

2 komentara:

  1. Prelepo Emilija svaka pesma je neznija od druge,
    pronasla sam sebe u tvojim stihovima...
    Pozdrav od Mire Jovanovic(meseceve rose)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala mjesečeva roso.. što me čitaš.. dobar ti je nick:))

      Izbriši