petak, 27. travnja 2012.
Bunar želja
Dubok je bunar naših želja
u kojeg upadamo od rođenja
kap tuge i kap veselja
i mnogo… mnogo snoviđenja
mrežu pletemo
od same mašte
njom se uspinjemo do pola
kad prevagnu želje tašte
duša ostaje nam gola
vrtimo se u krugu
odustajemo od borbe
legnemo u mirnu vodu
pretegnu nas naše torbe
eho kroz dubinu odzvanja
ljubav nas oduvijek zove
to duša naša sanja
oblake i horizonte nove
na mirnoj površini vode
mjehurići sna i jave
udah jedan .. drugi
zvijezde… ponad nas se plave
u kojeg upadamo od rođenja
kap tuge i kap veselja
i mnogo… mnogo snoviđenja
mrežu pletemo
od same mašte
njom se uspinjemo do pola
kad prevagnu želje tašte
duša ostaje nam gola
vrtimo se u krugu
odustajemo od borbe
legnemo u mirnu vodu
pretegnu nas naše torbe
eho kroz dubinu odzvanja
ljubav nas oduvijek zove
to duša naša sanja
oblake i horizonte nove
na mirnoj površini vode
mjehurići sna i jave
udah jedan .. drugi
zvijezde… ponad nas se plave
Kad stane vrijeme
Kad stane vrijeme
i stihovi poteku
slap se slova slije
i nabuja u pjesmu-rijeku
na obali zapjevaju ptice
vjetar- putnik stihove zaplete
umivena zora dotakne mi lice
u redove zbije sve nemire i sjete
kad stane vrijeme
anđeli sklope bijela krila
kao štit nad mojom glavom
paperjasta kao svila
zora prikrade se
I krene mojim tragom
kad stane vrijeme
raspu se zvijezde
i ocrta mjesec na nebu svoj krug
misli u vječnost odjezde
duša ispuni svoj dug
kad stane vrijeme
zaplovim u mirne luke
i postajem dijete
što svemir cijeli
i stihovi poteku
slap se slova slije
i nabuja u pjesmu-rijeku
na obali zapjevaju ptice
vjetar- putnik stihove zaplete
umivena zora dotakne mi lice
u redove zbije sve nemire i sjete
kad stane vrijeme
anđeli sklope bijela krila
kao štit nad mojom glavom
paperjasta kao svila
zora prikrade se
I krene mojim tragom
kad stane vrijeme
raspu se zvijezde
i ocrta mjesec na nebu svoj krug
misli u vječnost odjezde
duša ispuni svoj dug
kad stane vrijeme
zaplovim u mirne luke
i postajem dijete
što svemir cijeli
na dlanu drži jedne ruke
utorak, 24. travnja 2012.
Dan planete mira u Umagu 22. 4 2012
Otkrivena ploča ispod drva mira za dan planeta Zemlja
Ponedjeljak, 23 Travanj 2012 18:44
UMAG - U povodu Dana planete Zemlje u parku ispred gradske vijećnice, u nedjelju 22. travnja 2012., održan je prigodni program. Umaški gradonačelnik Vili Bassanese te predstavnici udruga "Joga u svakodnevnom životu" otkrili su spomen ploču posvećenu drvu mira, maslini koju je 2. listopada 2010. godine zasadio Nj. S. Mahamandalešvar Paramhans Swami Mahešvarananda, poznat kao Svamiđi.
Umaški gradonačelnik, obratio se okupljenim građanima i kazao kako otkrivajući ovu ploču slavimo mir i dokazujemo da Grad Umag veliku pažnju posvećuje problemima ljudi i zaštiti okoliša. Nakon molitve mira, prigodnom riječima obratili su se i predstavnici hrvatskih udruga "Joga u svakodnevnom životu" Marina Frontel iz Labina, Neven Tomašić iz Rijeke i Sadhvi Anand Puri iz Zagreba naglasivši kako su multikulturalizam i tolerancija vrijednosti koje joga naglašava, a dvojezičnost na ovoj ploči upravo to potvrđuje.
U gradskoj vijećnici prikazani su filmovi o djelovanju "Joge u svakodnevnom životu" i o zaštiti planeta Zemlje.
Sri Swami Madhavananda svjetsko mirovno vijeće pokrenulo je niz međunarodnih molitvi za mir od kojih je prva održana u Hrvatskoj, upravo u Umagu, 21. rujna 2001. kada je više od tisuću sudionika i uglednih gostiju upalila svijeće na obali mora.
Prvi mirovni samit ikad održan u samostalnoj Hrvatskoj "Svjetski mirovni samit Sri Swamija Madhavanande i poruka Mahatme Gandhija"održan je 2005. godine u Zagrebu u organizaciji Sri Swami Madhavananda svjetskog mirovnog vijeća i Hrvatskog saveza "Joga u svakodnevnom životu" čime se Hrvatska pridružila nizu zemalja u kojima se taj samit održava kontinuirano od 2002. Takav je samit pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr.sc. Ive Josipovića u istoj organizacij održan 2010. u Umagu kada je i posađena maslina mira.
Tom sam prilikom čitala svoju pjesmu:PAR STIHOVA ZA PLANETU
Kad livade pozlate...
Kad livade pozlate
sunčane tople strune
bijeli labudi se vrate
u ponoćnom sjaju lune
i cijelu zemlju prekriju
bjelinom svojih krila
a u šumi podno planine
pjev možeš čuti gorskih vila
ispod lišća patuljci pletu
paukovu srebrnu mrežu
a umorni kosci
u hlad pod hrast liježu
rasuto cvijeće
bagrema
vjetar nosi u daljine
blaga kiša proljetna sipi sa visine
na pupoljke ruža bijeli leptiri slijeću
a lastavice s juga na put ka nama kreću
ozarena lica majka ljubi dijete
što potešku torbu u školu nosi
nemir obuzme sanjare i poete
pa se dive bubamari u jutarnjoj rosi
i probuđenom malom cvijetu
što ljepotom u travi prkosi
subota, 21. travnja 2012.
San o Sanjaču
San o sanjačukoji će mojim
i tragovima svih sanjara poći
djelić po djelić rasplitati san
I točit ga u stvarnost
prepuštajuć se njegovoj moći
Biti će to Golijat..
Ili možda malo dijete
što sakupit će snove
po obalama duša
sve snove pjesnika i tragača
Jedno u svima
Sanjač među zvijezdama
ocrtat će dugu stazu
a onda i sam usnut umoran
kraj plave rijeke
sanjajuć tvoje i moje …jeke
San o Sanjaču
donosi ga u naručju mašta
ili ipak neka tiha slutnja
da postojao je nekad
Golijat ili dijete
a ubila ga tvoja i moja šutnja…
San o Sanjaču
vjetrovita kočija
I konji uzdignutih griva
I kočijaš sanjar plavih očiju
kao da more u očima skriva..
Svo plavetnilo neba
Sve leptire u letu
Jer sanjat za nas netko treba
Čudit se netko treba svijetu
Još tražim svoju srodnu dušu
Još tražim svoju srodnu dušu
kroz mnoge nanizane živote
možda probudila se nije
pa još susret naš sniva
sve ljubavi ljepote
sa suncem se smije
na nekom oblaku bijelom
da šapne mi svoje slutnje
čežnju za smrtnim tijelom
prepoznate naše duše
u tunel će svjetlosti zaći
gdje zidovi se opsjena ruše
tamo ćemo se naći
osmijeh će dovoljan biti
na kraju dugog puta
skupa ćemo sanjat
dva leptira… dva cvijeta žuta…
kroz mnoge nanizane živote
možda probudila se nije
pa još susret naš sniva
sve ljubavi ljepote
sa suncem se smije
na nekom oblaku bijelom
da šapne mi svoje slutnje
čežnju za smrtnim tijelom
prepoznate naše duše
u tunel će svjetlosti zaći
gdje zidovi se opsjena ruše
tamo ćemo se naći
osmijeh će dovoljan biti
na kraju dugog puta
skupa ćemo sanjat
dva leptira… dva cvijeta žuta…
utorak, 17. travnja 2012.
Moje bitke
Mnoge sam bitke sama izvojevala
I vidala sama bezbrojne rane
samilosno je stajao moj anđeo čuvar
sa moje desne strane
mjesec je prebirao moje sanje
virio je taj nebeski putnik
kroz zavjese sve do jutra
sve dok se nasmijao ne bi dan
ocrtavajuć mi put
u bolje neko sutra
nade su ležale u naramcima
napuštena malena gnijezda
bivala sam ratnik
što putuje
preko trnja do svojih zvijezda
sretala sam mnoge putnike
varljiva ih je tješila fortuna
svezano srce u čvor
na vjetrovitoj cesti života
a onda me dotakla misao
u promjeni sva je..ljepota
zaigrala sam svojevoljno igru
duša mi izabrala odavno stranu
sad smiješim se..samo
skačem sa grane na granu
I vidala sama bezbrojne rane
samilosno je stajao moj anđeo čuvar
sa moje desne strane
mjesec je prebirao moje sanje
virio je taj nebeski putnik
kroz zavjese sve do jutra
sve dok se nasmijao ne bi dan
ocrtavajuć mi put
u bolje neko sutra
nade su ležale u naramcima
napuštena malena gnijezda
bivala sam ratnik
što putuje
preko trnja do svojih zvijezda
sretala sam mnoge putnike
varljiva ih je tješila fortuna
svezano srce u čvor
na vjetrovitoj cesti života
a onda me dotakla misao
u promjeni sva je..ljepota
zaigrala sam svojevoljno igru
duša mi izabrala odavno stranu
sad smiješim se..samo
skačem sa grane na granu
Kad progovoriš istinom...
Kad progovoriš istinom
postaješ
osamljeni putnik na
stazi
sve oluje i vjetrovi laži
protiv tebe se urote
ali ti znaš
da anđeo čuvar na tebe pazi
da skovao si malen štit
od same dobrote
kad progovoriš istinom
ponekad na ludu sličiš
ne razumiju te mnogi
ali ti u miru liježeš
na zelenu livadu
pod modru vedrinu
i okrajkom svog
plašta
ljubav dotičeš…
osluškuješ …tišinu
kad progovoriš istinom
mačevi oko tebe izblijede
osmjesi se na usnama zalede
i spadnu maske sa
lica
stvorio si nova krila
sanjaš o letu
slobodnih ptica
Pretplati se na:
Postovi (Atom)








