U kišnim kapima utkana pjesma
O proljeću i probuđenim pticama
I dok zima se nevoljko povlači
Kao razočarana ledena kraljica
Na prozoru crtam otisak tvog lica
Dobro jutro sjeto!
Zovu me u daljinu zarasli putevi
Bijeli kišni oblaci skrivaju dugu
U propupalim granama bagrema
Malo je mjesta za preostalu tugu
U kišne kapi splićem stihove
Što mirišu na buduća ljeta
Ogrnuta proljećem
Duša mi se zelenim proplancima šeta
Iz trave ljubičice radoznalo vire
Noćas obećajem
Sanjat ću samo pjev ptica
I razigrane plave leptire!
U kišnim kapima utkana pjesma
Na buđenje priprema snove
A misli kao jato ptica
U vidokruge polijeću nove
Na bijelom papiru ucrtat ću slova
Ili bolje na tipkovnici u wordu
A onda sačekat lastavice s krova
Da odnesu mi pjesmu gordu
U tople krajeve
gdje pustinjom beduin korača
ili u Kinu među zmajeve
što pošaljem neka mi se ne vraća
na čelo ucrtati ću zmiju
ili možda treće oko
u pijesku neka se stihovi skriju
i oluja ih visoko ponese
ocrta njima spiralu
što se bjesomučno vrti
ionako uvijek snena
stojim između života i smrti
neobična pjesma to će biti
napisana u gluho doba
u nju ću leptire skriti
zavjet ljubavi do groba
jednu malu tajnu
ljubičice stručak
vilu bajnu
majčin topli ručak
blijedu sliku bake
isprepletena neka slova
moje korake lake
kroz predvorja snova
na bijelom papiru
sve će stati
moje nade
uspomena koja
nevješto ispisana rukom
sve dok ne osuši se boja
obojena duginim lukom
