Kad zadrhti duša

Kad zadrhti duša
Preplaše je davne sjene
Odjeke dok sluša
Anđeo tišine je prene
Kraj nje stane
I plava krila raširi
Sa  hrastove grane
Oglasi se sova
Ka nebu poleti
Sa kućnoga krova
A duša smirena
U naručju anđela
Svitanja sanja nova
Sjene izblijede
Dolaskom jutra
Probuđeno srce
Zavjese razmiče
I pogled širi
U bolje neko sutra
Kad zadrhti duša
I bol je nadjača
Bog je kuša
 Da postane jača
Poslije očaja i plača
U ljubavi sagori
Zaigra igru života-igrača

Noćas je vrijeme mira

Noćas je vrijeme mira
slute se proljetne kiše
lahor melodiju svira
proljeće kroz mene diše
noćas zvijezde sjaje
mjesec srebro pretače
u zlatne čaše
da ispiju ih sanjivi sanjari
i u pjesme ih pretvore
nevidljiva  bića i stvari
čežnje što u njima gore
noćas je vrijeme mira
uspomene se skrile
nevidljiv oku neko svira
 na lutnji izgubljene vile
noćas u tišini ću stati
skupit trenutak među prste ruke
drugu ću ruku anđelu dati
otplovit snom do mirne luke

Izvor

Odvojeni od  Izvora
redamo slike…stvaramo oblike
gradimo od iluzija vlastite sjene
a onda događaj..  neobični trenutak
na Izvor nas vrati…dušu nam prene
kažu … sudbina nam je isplela mrežu
otvor trebamo sami naći
tanke nas niti za Vječnost vežu
hoćemo li  Izvor svoj naći?
tad zastane vrijeme..
vječna ura na nebesima blijedi
a mi kao razasuto sjeme na vjetru
što ga Anđeo čuvar Graditelju proslijedi
osmjehne nam se vladar visina
duša ka nebesima poleti
mami nas daljina
srce  na ljubav se sjeti
tad nemoguće ništa nije
otškrinuli smo vječnosti vrata
sudbina nam više skute ne grije
iskrali se poput tata
zovu nas tajnoviti puti
zvijezde ubiremo sa praga
i dok se svjetlost u nama sluti
miluje nas nevidljiva ruka..draga…
vjetar prolaznosti stranice života lista
anđeo nam krila dodaje u letu
    a naša zvijezda među mnogima blista
sudbinu smo svoju oteli svijetu
pa  je krojimo po svojoj mjeri
 mijenjamo  odluke..ucrtavamo staze
prepuštujuć se ljubavi i vjeri
I anđelima što nas obilaze…

Navratite ovih dana

Lahor proljetni rasipa
 bagremovo cvijeće
jaglac procvao žuti
svugdje se proljeće sluti
među zelenom travom
zaigrani leptiri
i ljubičica plava
iz trave radosno viri
otvorih širom
prozore svog doma
neka sunce uniđe
kao dragi meni gost
a u srcu obnovih
širok..do ljudi most
navratite ovih dana
ispod zelenog granja
moje srce rascvjetano
o ljubavi novoj sanja
podijelit ćemo
misli i želje
pregršt snova
 ću vam na dar dati
i sunčani pehar
 u kojem se svjetlost zlati
na klupu ćemo sjesti
kraj rascvalog jorgovana
u tišini ruke ćemo splesti
sa usana stihovi će poteći
i zamirisat kao bagremova grana

Probuđene riječi

Uzmi nas

 viču probuđena slova

 u pjesmu nas uobliči

ostavi za sobom maleni trag

i budi junak u vlastitoj priči

neka  je pročita prijatelj drag

uzmi od svega pomalo

opiši leptirov svijet

a ono što u pjesmu nije stalo

daruj mu krila i slobodan let

opiši najsjajnije zvijezde

i žut mjesečev trag

pusti mašte konje

da plavim prostranstvima jezde

na riječima budi tih i blag

jer utopija je danas

pisati pjesme

u ovo olovno vrijeme

ti si samo kap

 nepresušne česme

u pustinji izniklo sjeme

jedan mali slap

ako netko tvojom tragom naiđe

i na trenutak  zaustavi dah

neka bez straha ti priđe

daruj mu ljubav

taj zvjezdani prah

tople riječi

i oblake bijele

ptice što se sele

u sunčani kraj

Vjetrovite mreže

Kad bol nadraste samu sebe

I prošlost utihne u noći

Duša više ne zebe

Mirnoću mi daju tvoje brižne oči

Zatrepere proljećne boje

Rumeni odsjaji u pogledu sjaje

I koraci unatrag se ne broje

Bijela tišina u meni traje

U daljinu me putevi mame

Od sjećanja bisere nižem

Jer poslije svake tame

Do izvora ljubavi stižem

Kad bol nadraste samu sebe

Molitva na usne osmijeh ureže

Titraje srca zacijeljena duša

spliće u… vjetrovite mreže

Zraka sunca

Jedna zraka sunca

otjerala samoću

obasjala lice

probudila dan

u zavjese noći

sakrio se san

ustah u zoru

prepuna nade

svjetlost sunca

snove krade

kao lopov

svakog jutra

večer će opet

san da vrati

jutro pogled

u bolje sutra

Duša puteve anđela pamti

Moja duša puteve anđela pamti

i one plave  beskrajne visine

kad mi u ljubavi srce plamti

kad zove me daljine

u snu kraj njih liježe

umorna i snena

a misli u beskraj bježe

gdje stala su sva vremena

trepere moja plava krila

uranjam u beskraje plave

kao neka tajanstvena vila

sa krunom –zvijezdom iznad glave

nema tu noći ni dana

samo muzika svemira tihe note svira

lagana poput pera

duša se uzdiže pjesmom leptira

 vjetar neki u granama se skriva

duša puteve anđela pamti

gdje gori ljubav kao baklja živa

Sakrila se riječ

Sakrila se riječ u tišinu duše

Na površini mirne vode

Mjehurići od snova

Bezbrojna raskršća i ceste

Kapi sreće..mnogo sjete

I ograde koje ego plete

Sakrila se riječ

Prije no što dozori

I na površinu izbije kao plima

Poteče poput rijeke

Ispisane pjesme neke

Sakrila se riječ u dubinu

Uzalud je usne traže

Nijemost gorda

Presrela je poput straže

Promočeno krilo ptice

 
Opet bih brojala kapi kiše
slušala pjev ptica
vjetar kako u krošnjama diše
dotakla se tvog lica
opet bih obrisala stakla
sačekala proljeće u sjeni
stigla do raja ili pakla
poklonila se tvojoj sjeni
prošlost da se vrati istog trena
suze kad zapeku
čamac bih pustila niz rijeku uspomena
opet bih brojala kapi kiše
preskačuć lokvu na putu
I pustila dušu da se njiše
skrivena u tvom majčinskom skutu
vrijeme u  nepovrat nosi
prošlost..nasmijano lice
sa neba kiša rosi

na promočeno krilo ptice

Trenutne misli

 

 

 

Trenutne misli
Kao ptice slijeću
Na padine duše
Rukovet sanja
Promočeno cvijeće
Iz srca nada
U nebo polijeće
Ispružene ruke
Okrajak plavog neba
Daleke maglovite luke
Sjena što vreba
Trenutne misli
Dan na početku
Stihovi se stisli
U jednom retku
Uzavrelo srce
Sjećanja razbacana
Poput rose u travi
Iz prošlosti stižeš
Koračaš po mojoj javi