Armik - Meet you in heaven (HD)

Ong Namo ~ Amrit Kirtan

Zalutala u tebe misao

Zalutala u Tebe misao
u ljubavi  sam se opet našla
kao da nije vrijeme prošlo
kao da nisu prohujale besane noći
dan mi je donio Tebe
kad ni slutila nisam
da ćeš mi doći
šapnula sam tiho  hvala
odgrnula zavjesu samoće
i pustila da u meni zriješ
kao moje oporo i slatko voće
u snu mi se smiješ
a ja sanjam  vjetrovite dvorce
kule straha
a trebalo je samo da zažmirim
da Ti prospeš po meni
malo svog božanskog praha
Put si mi odavna pokazao
gdje ljubavlju se otkivaju zemaljski lanci
i još si mi kazao
pusti da te nose  maštoviti vranci
anđeli da uz tebe staju
a ja ću ti doći na kraju
kad te kočije crne pozovu
u nebeske moje dvore
yidjet ćeš pticu čežnje
i široko velebno more
i lađe što se po duše vraćaju
ispod vrtloga  životnog vretena
nemoj da  te prene moja  sjena
sazdan sam od same svjetlosti
besmrtan kao i tvoji snovi
zato još ti jednom velim
samo…prepusti se i ..plovi!

Postoje pjesme...

Postoje pjesme koje se pišu noću
Kad ispreplete se san i java
Postoje pjesme što grle samoću
I od kojih jutrom oteža glava

Govore o plesu noćnih leptira
Kraj  titrave žute svijeće
Nad njima noć širi crna krila
 I otužni miris širi zaspalo cvijeće

Kraj kreveta sjede sjene
Olovku ti pružaju blijeda lica
Drhtaj lišća na trenutak te prene
Izgubljena u njih zaluta crna ptica

Postoje pjesme kao lađe bez kormilara
Sa spuštenim jedrima kroz mjesečinu plutaju
I nevidljiv oku netko razara i stvara
Zračeće zvijezde što nebom lutaju

Postoje pjesme koje se same pišu
Nevidljivom tintom na stranicama neba
Kao da uz tebe umrli dišuI
I  stihova im dah za besmrtnost treba

Nad ponorom sjećanja

Nad ponorom sjećanja
u krugu stoje blijede sjene
drže svoja  tiha vijećanja
vide li i one mene?

vjetar utihnuo izgubljen
smiriše se oluje
nagnuta nad ponor nijem
riječi tuđe u meni  bruje

osmjeh i pogled drag
tople oči moje majke
sve uži biva doma prag
sve bljeđe  iz djetinjstva bajke

još samo prolete leptiri
sa proljeća ospe se ružin grm
a iz prikrajka nada viri
put uleknut u travi,  strm

nad ponorom sjećanja
oblaci izgubili oblike
sunce svoj topli sjaj
redam nepovezane slike
vežem ogrlice kraj

rosne doline
maslačka  lepršavi cvijet
promatram daljine
snatreć neki bolji svijet

noć kraj mene šuti
mjesecom ocrtava žuti trag
a duša nevidljivo sluti
neznanac ili prijatelj drag?

Naiđu tako neki trenutci

Naiđu tako neki  trenutci
kad ti duša osamljena nebesima vrluda
a tamo u magli urliču vuci
smjerokazi  posvud, a ti ne znaš kuda

naiđu tako neki trenutci
kad razmičeš zavjese  što na vjetru lete
a srce ti nemirima treperi
 najradije bi utekla u krilo sjete

tad te topla riječ prijatelja pronađe
pa  raširiš svoja bijela krila
i privežeš u mirnu luku rastrgane lađe
topli dah sunca, u prolazu leptirova krila

pod tobom trava zamiriše
cvjetovi ospu boje
tragove suza, isperu kiše
a misli… se poput pčela roje

sljepljuješ pokidanu dušu
mozaike slažeš od stakla
i pustiš vjetrove da  u tebe uđu
ljubav te je ponovno dotakla

naiđu tako neki trenutci
napišeš pjesmu, utješiš muzu
što strpljivo na te čeka
obrišeš varljivu suzu
potečeš kao rijeka

Pustite me da sanjam...

Pustite me da sanjam  u ovo olovno vrijeme
kad crne sjene lebde nad zvonicima
a kazaljke vremena nepomične
oblake tmurne dotiču
pustite me da sanjam
ne  zavirujte bespotrebno u moju priču

rođena sam u krivo vrijeme
kad zarasle su ceste što u slobodu streme
i nosim na leđima cijelog svijeta breme
zato mi je pogled  sanjiv,  a usne nijeme

pustite da obgrlim svijet
plamenom što nosim na rukama
i sanjam najljepši cvijet
što raste negdje u mirnim lukama

da razlijem vjedra vedrine
po mračnim , tamnim noćima
i donesem mora tišine
nečijm uplakanim očima

pustite me da sanjam
 plave krajolike
ceste što u daljinu vode
maštom da stvorim slike
ljubavlju,,,vratim  rode
pjesnik sam i duša mi sanja
nemire sijem kao bisere po stazi
kojom moj anđeo čuvar
za mjesečine žute… gazi

čežnje sam utkala u zvijezde
pa njima zasjajila oči
mašte vranci prostranstvima jezde
sanjajuć ..neke obasjane noći

pustite me da sanjam u snu i na javi
i razgrćem pjesmom plave cvjetove
nebo što nada mnom  se plavi
vječnosti … beskrajne svjetove

umorile me laži i  nevoljka  htijenja
maske nepovjerenja i vjetrovi straha
prepuna sjete i uzaludnog bdijenja
prosipam stihove poput zvjezdanog praha

pustite me da sanjam , buđenje me ranjava
podrezana bivaju moja krila
u meni sanjalica spava
i o svijetu ljepšem..
ptica moje duše …sniva

Vrt pun tajni

Netko ti jutrom
odreže dan
otkidajuć
 komadić sna
kroči u tvoj dan
vireć
u dušu do dna
raspleteš jutro
I prostreš ga
 po travi
zatreperi
ptica let
nasmijano sunce
u granama
 koloplet
 a ti stojiš
na javi
pomirišeš cvijet

kad u suton
 krijesnice zasjaje
nabubri ti duša
ljepotom
iako uvijek daješ
ovjenčavaš čelo
tuđom dobrotom

netko ti jutrom
odreže dan
uzima  plamičak
 sjajni
ali ti u očima
 još nosiš san
u vrtu duše
pune tajni

Vjetar lutalica

Vjetar lutalicu slijedim
među granama se njišem
tjerajuć  oblake plavim svodom
na prozoru  kapima nečije ime pišem
putujem  nad  osamljenim brodom
u bijelim jedrima se skrijem
čamac puštajuć niz rijeku
 u pupoljku ruže se nasmijem
i šešir skinem  zamišljenom čovjeku
vjetar lutalicu slijedim
dok žuto lišće po cesti vije
poigra se sa mojim licem
u srce mi se skrije
pa listam spomenare
neispunjenih želja
 sa njim leti pjesnikova mašta
dok šumorom on se hvasta
 nosi moje tuge i veselja
vjetrovita  moja duša
kroz šume i planine
 nevidljvi skupa  plešemo
sanjajuć …visine!

Duša kao svijeća

Večeras želim raskinuti duši lance
ovog slabog smrtnog tijela
i zajašit crne vrance
ne treba meni  suza ni opijela
kroz nevidljivo
 projurit ću poput vile
u nebeska prostranstva stići
ta duša mi je meka
poput svile
anđelu svome želim prići
da njegova me ruka dotakne
sjetu da skine sa moga čela
 zato ponovno vam velim
ne tražim suze ni opijela
moja je duša
ogledala puna
 kroz nju svemir struji
sanjiva dotiče je luna
duša kao svijeća
sa tamom se bori
plamenom zlatnim
u besmrtnosti…gori !