Kad zadrhti duša
Preplaše je davne sjene
Odjeke dok sluša
Anđeo tišine je prene
Kraj nje stane
I plava krila raširi
Sa hrastove grane
Oglasi se sova
Ka nebu poleti
Sa kućnoga krova
A duša smirena
U naručju anđela
Svitanja sanja nova
Sjene izblijede
Dolaskom jutra
Probuđeno srce
Zavjese razmiče
I pogled širi
U bolje neko sutra
Kad zadrhti duša
I bol je nadjača
Bog je kuša
Da postane jača
Poslije očaja i plača
U ljubavi sagori
Zaigra igru života-igrača
Noćas je vrijeme mira
slute se proljetne kiše
lahor melodiju svira
proljeće kroz mene diše
noćas zvijezde sjaje
mjesec srebro pretače
u zlatne čaše
da ispiju ih sanjivi sanjari
i u pjesme ih pretvore
nevidljiva bića i stvari
čežnje što u njima gore
noćas je vrijeme mira
uspomene se skrile
nevidljiv oku neko svira
na lutnji izgubljene vile
noćas u tišini ću stati
skupit trenutak među prste ruke
drugu ću ruku anđelu dati
otplovit snom do mirne luke
Odvojeni od Izvora
redamo slike…stvaramo oblike
gradimo od iluzija vlastite sjene
a onda događaj.. neobični trenutak
na Izvor nas vrati…dušu nam prene
kažu … sudbina nam je isplela mrežu
otvor trebamo sami naći
tanke nas niti za Vječnost vežu
hoćemo li Izvor svoj naći?
tad zastane vrijeme..
vječna ura na nebesima blijedi
a mi kao razasuto sjeme na vjetru
što ga Anđeo čuvar Graditelju proslijedi
osmjehne nam se vladar visina
duša ka nebesima poleti
mami nas daljina
srce na ljubav se sjeti
tad nemoguće ništa nije
otškrinuli smo vječnosti vrata
sudbina nam više skute ne grije
iskrali se poput tata
zovu nas tajnoviti puti
zvijezde ubiremo sa praga
i dok se svjetlost u nama sluti
miluje nas nevidljiva ruka..draga…
vjetar prolaznosti stranice života lista
anđeo nam krila dodaje u letu
a naša zvijezda među mnogima blista
sudbinu smo svoju oteli svijetu
pa je krojimo po svojoj mjeri
mijenjamo odluke..ucrtavamo staze
prepuštujuć se ljubavi i vjeri
I anđelima što nas obilaze…
Lahor proljetni rasipa
bagremovo cvijeće
jaglac procvao žuti
svugdje se proljeće sluti
među zelenom travom
zaigrani leptiri
i ljubičica plava
iz trave radosno viri
otvorih širom
prozore svog doma
neka sunce uniđe
kao dragi meni gost
a u srcu obnovih
širok..do ljudi most
navratite ovih dana
ispod zelenog granja
moje srce rascvjetano
o ljubavi novoj sanja
podijelit ćemo
misli i želje
pregršt snova
ću vam na dar dati
i sunčani pehar
u kojem se svjetlost zlati
na klupu ćemo sjesti
kraj rascvalog jorgovana
u tišini ruke ćemo splesti
sa usana stihovi će poteći
i zamirisat kao bagremova grana
