Ovo je još uvijek predivan svijet

Ovo je još uvijek
 predivan svijet
ti koji u očima
 nosiš svu tugu svijeta
zastani na trenutak
pomiriši cvijet
dotakle su te mnoge
 jeseni i ljeta

ništa se otad promijenilo nije
samo su rijeke
 brzacima potekle
u tebi se dijete
 još uvijek smije
i poneke suze
 bolno te opekle

šumama
 još koračaju vile
i Pan svoju sviralu
 u krošnji skriva
sa izvora tvog sna
košute su pile
vjetar u krošnjama
 i dalje sniva

oblake bijele
i prekrasne duge
.rosnu ,s večeri ..travu
u suton
kad polijeću leptiri
osvrni se načas
…podigni glavu

nad tobom
 osut će se zvijezde
i mjesec će poći
 tvojim tragom
a ptice –misli
 pusti da odjezde
nasmiješi se nekom
 prisnom..dragom

sve sjene
 što  prate te noćima
izblijedit  će
 sa tragovima jutra
cijeli svemir
 ti nosiš u očima
nestrpljivo te čeka
 nasmiješeno sutra

poneka bora na licu
uspomena
 što sa tobom liježe
pusti  iz dlana
je  kao pticu
oslobođeni nemiri
 neka bježe

ovo je još uvijek
 predivan svijet
i još ima
 u njemu dobrote
ljubavlju miriše
 svaki cvijet
i nikad  dosta
 čežnje …ni  ljepote
vodoskoka
 zaigranih kapi
pjesme
 razigranih dupina
i blagoslova kiše
što sipi … sa visina

Vjetrovita duša

Moja je duša vjetrovita
puna oslikanih stakala
što se lako lome
sva je šumovita
puna uvala i vala
kroz koje oblaci plove
mjesec  joj snove dariva
njoj se vječno sniva
od čežnja  spliće sanje

moja je duša poput ptice
što gnijezdo svija
 na najvećem vrhuncu
od grančica
skupljenih u travi
i pjeva suncu
pod nebom
što se plavi
oluje i bonace
ucrtale
 neke nove bore
ali još uvijek
 vatre ljubavi
rasplamsale ..gore
moja je duša
kao i tvoja
skliska
na sjećanjima
prepuna svjetlosti
prepuna sjena
milošću umivena…
drhti…u tišini…

Najljepšu pjesmu...

Najljepšu pjesmu pišu vali

što obale oplakuju

iz dubina na površinu pohrle

cijeli svijet da zagrle

najljepšu pjesmu vjetar piše

rastreseno kao što samo on zna

u granama se zanjiše

ta lutalica bez sna

najljepšu pjesmu piše kiša

žedne usne zemlje napoji

siđe sa visina

kapima dugu oboji

najljepšu pjesmu zvijezde sanjaju

na plavom svodu noći

 dok snena luna

 srebro sanjarima toči

najljepšu pjesmu sklada sunce

zora nebo zarumeni

ocrta doline i vrhunce

prigiba se sjena sjeni

najljepšu pjesmu leptir napiše

u svom kružnom letu

na travci se zanjiše

radujuć se cvijetu

najljepšu pjesmu  osmijeh  krije

sa usana se toči

i cijela se duša smije

kroz poglede.. kroz oči

najljepšu pjesmu

ptica poji

njišući se ponad gnijezda

ptiće svoje hrani

na grani ispod zvijezda

najljepšu pjesmu svemir šalje

tajanstvenost u sebi krije

ko da veli ..putuj dalje

ništa za tebe daleko nije

najljepšu pjesmu ljubav piše

prepuna ljepote i sjaja

u svakom se srcu njiše

 i duše sa vječnošću spaja

Umiranje i rađanje

Koliko se puta rodiš
i umreš u jednome danu
kad zarobe te trenutci
i neke tihe tuge
kad nagrnu iz zasjede vuci
i vlakovi stanu nasred pruge
kad ti osmijeh ozari lice
pomiluje  nečija draga ruka
na dlan ti leptir sleti
I mirna pronađe te luka
raspremiš jedra
kao umorni mornar
poslije duga puta
legneš u u odaje
 nečijeg srca
ali nemir uskoro doluta
pa pustiš dušu
da u očaju grca
lijepa riječ  e utješi
na rubu  prve suze
u obranu staju
sve tvoje muze
pjesnici i sanjalice
otkrivenog lica
koliko se puta rodiš
i umreš u istome danu
kao mala slika
 oslikana na božjem platnu
što svi kraj nje prođu
Iii bar zavire
a kad kišne jeseni
dođu
ti još sanjaš
rosne tople noći
 i ljetne leptire
koliko se puta rodiš
i umreš u jednome danu
a bližnji mjesto da tješe
gorku sol dodaju na ranu

umiranje i rađanje
uvijek iznova
na  rubu bola…
na rubu snova…

Balerina

Na tankoj niti
između dva svijeta
lepršam poput balerine
povremeni bljeskovi
tajnovita otvaraju se vrata
zabliješti me svjetlost zlatna
išuljam se poput tata
krajičkom oka
na rubu svijesti
odaje  svjetlosti  ćutim
vjetrovite slutnje
hodnici bez kraja
tišine i šutnje
i duše bez sjaja
prebirem mrvice ljubavi
na me motre
Čuvari praga
tonovi ispremiješani
balerina što pleše
na tankoj niti
između dva svijeta
mirišuć plavu ružu
u vječnosti što cvijeta

donosim plavetnilo
u očima
beskrajne plave svjetove
i putujem tako noćima
kroz vjetrovite špilje vremena
neznatna ..mala
poput… sitnog sjemena

ozelenit će jednom drvo
svih mojih spoznaja
na njega će ptice slijetati
na povratku iz beskraja

 a ja ću i dalje plesat
visoko… među bijelim oblacima

Svi moji putevi

Ima put koji vodi
 od tebe do mene
uski.. neprimjetan …tih
duša ga lako pronađe
kad u dubine
 ljubavi uroni
i napiše ruka stih
ima i drugih puteva
što u provaliju mame
bliještavi.. okićeni
sjaje u dubini tame
nikud oni ne vode
već u iluzije mame
ako želiš stić do slobode
zaviri putniče
u svoje snove
jedini je put srca
topli..udišući..meki
na nekom  zavoju
 stići će te
i moji koraci daleki
uronit ćemo u tišinu
oblaci bijeli
putokaz će biti
I prije no što  noć
 nas stigne
u tebe ću se
kao rijeka sliti
svi moji putevi
nespoznatljivo slute
krajičkom misli
na rubu zjene
u mene ljepota uđe
i božansko me prene

Probas i uspes - Mika Antic

Miroslav Antić - Samoća

☆ Magical World ☆

Sanjiva duša

Sanjiva duša
promiču godine
raspletene vise niti
i onaj mali trag
što do zvijezda vodi
ogrnuta sjećanjima
sanjiva duša
sanja o slobodi
zarobljena u smrtnom tijelu
čežnja za beskrajem
krila širi
na izvorskom vrelu
nalaze je sanjivi leptiri
stajala je tu mnogo puta
zagledana u mirnu vodu
ogledavajuć samu sebe
sanjajuć beskraj i slobodu
mjesec joj je splitao sanje
a zemlju pohodila je želja
da još jednom uroni
u ljudske tuge i veselja
da se bivanjem ostvari
i nadraste samu sebe
sjene sakrile joj bit stvari
virila je kroz sanjive zjene
neizrecivo sluteć
i još pokoju  neotkrivenu tajnu
jednom će ipak odustat
pretvorit se u zvijezdu sjajnu
sanjiva duša
na međama dana i noći
proletjet će kao ptica
neograničene uvijek
bile su njene moći