nedjelja, 10. lipnja 2012.
subota, 9. lipnja 2012.
petak, 8. lipnja 2012.
U noći kao što je ova
U noći kao što je ova
mjesečine bih se mogla napiti
i onda usnuti na proplanku
pod zvjezdanim nebom
u noći kao što je ova
prekrila bi se krilom anđela
pohodile bi me duše umrlih
šapćuć mi na uho svoje tajne
u noći kao što je ova
noćivala bih sa pticama
na procvalim granam trešanja
a vjetar bi se igrao mojom kosom
u noćima kao što je ova
poklonila bih ruke oblacima
dotičuć same zvijezde
pustila bih snove
da prostranstvima plavim jezde—
probudila bi me rumena zora
na proplanku među travom
putovala bih tako cijele noći
spojena sa snom i javom
srijeda, 6. lipnja 2012.
Stihovi niz rijeku
Nije dovoljno nabaciti riječi
pridjeve… glagole i padeže
i to složit u retke
pa reći- evo pjesme!
nije dovoljno
sakupiti slova
i ispisat ih na list papira
pa reći-.evo stihova!
pjesma zrije danima
poput malog sjemena
kad dotakne te ljepota
zatreperi srce puno nemira
ljubav te ostavi bez daha
opije te riječ dobrote
u očima zasjaji
zrnce ljepote
na dlan ti pjesma sleti
poput malenog leptira
krilima zamahne dva ..tri puta
spustiš je među travu
i dva suncokreta žuta
tu je pronađu mravi
među maslačke je nose
ka nebu poleti
kiše je orose
tek je tad zapišeš
osluškujuć jeku
sluteć je u daljini
puštaš stihove da teku
ponedjeljak, 4. lipnja 2012.
nedjelja, 3. lipnja 2012.
Kad se nasmije sunce
i probudi zaspale ptice
obasja doline i vrhunce
dotakne svako lice
mi ..normalni
što zemljom hodamo
ljepotu upijamo svakog trena
sa nama sunce hodi
I svjetlost i sjena
a oni ..drukčiji
nijemi..slijepi…autistični
naši su anđeli sa jednim krilom
što čuvaju nas i uče
da živimo za danas
i zaboravimo jučer
oni gledaju srcem
u njima sunce noćiva
i ljubav ..sjaji živa
nama pružaju ruke
pomoć od nas traže
ali ja mislim ...
mi smo slijepi putnici
a oni su naše anđeoske straže
i kad potekne suza
iz njihovog dječjeg oka
to anđeo milost dijeli
sa neba se smiješi visoka
svi različiti na zemaljskoj stazi
svi jednako vrijedni
tko tu koga podučava i pazi?
Kad se nasmije sunce
nestaju sjene noći
i zvijezde na počinak krenu
zašto još uvijek mi ljudi
nosimo sa sobom
tu svoju mračnu sjenu?
sve želimo strpati u kutije
i okovati u lance svojih želja
zar sunce sve jednako ne grije
naše tuge i sva naša veselja?
oni su drukčiji…kažemo tiho
i odmahnemo rukom u neznanju
a svi smo tek jedna nit
u božanskom finom tkanju
petak, 1. lipnja 2012.
četvrtak, 31. svibnja 2012.
srijeda, 30. svibnja 2012.
Kao more
Kao more
u meni misli
valovi što obale oplakuju
svjetionik daleki na pučini
obasjava uspomene i ljude
koji su dušu mi dotakli
kao more..oseka i plima
osjećaji redom
proljeća…ljeta i zime
i krici galebova
nad površinom
što sjaji se i cakli
kao more
sa svojim brodovima
i dalekim lukama
gdje koraci odzvanjaju
dotičem krajolike rukama
i puštam mreže da uranjaju
kao more
u koju rijeke utiču
slijevaju se potoci i brzaci
slažem u kapi priče
morske zvijezde..sunčane zrake
kao more
nepregledna bivam
zagledana u svoje dubine
zarobljeno nebo snivam
osamljene palme…i daljine
kao more
oplakujem kamenčiće
iz pijeska školjku izbacim
u biseru zasjajim
a onda se opet
ka pučini vratim
kao more
zanesu me oluje
nemiri preplave
a onda se stišam
zaspem sanjajuć
ptice i krajolike
rumene i plave
Sa prvim kapima kiše
Pjesma ponekad u mene siđe
sa prvim kapima kiše
I tiho se pritaji
čeka da ruka je napiše
dotle u meni sjaji
koloplet riječi
neizrecive slutnje
ne prestaje teći
I kad sam puna šutnje
ocrtani krajolici
prah sa leptirovih krila
Iz duše proviri
moja Izgubljena vila
na šumskim stazama
zapletena sunčana zraka
u paučini treperi
nevidljiva ruka crtača
pjesma u mene siđe
sa prvim kapima kiše
I dušu mi cijelu orosi
kao da prosjak neki
ljepotu svijeta od mene… prosi…
Pretplati se na:
Postovi (Atom)