Kad progovoriš istinom...

Kad progovoriš istinom

postaješ

 osamljeni putnik na stazi

sve oluje i vjetrovi laži

protiv tebe se urote

ali ti znaš

da anđeo čuvar na tebe pazi

da skovao si malen štit

od same dobrote

kad progovoriš istinom

ponekad na ludu sličiš

ne razumiju te mnogi

ali ti u miru liježeš

na zelenu livadu

pod modru vedrinu

i  okrajkom svog plašta

ljubav dotičeš…

osluškuješ …tišinu

kad progovoriš istinom

mačevi oko tebe izblijede

osmjesi se na usnama zalede

i spadnu  maske sa lica

stvorio si nova krila

sanjaš o letu

 slobodnih ptica

Proljeće

Jutros je proljeće
navratilo do mene
pokazujuć mi kišom
okupano lice
tjerajuć noćne sjene
oglasilo se u pjevu ptice
udahnula sam duboko
sunčevu svjetlost
ispod krošnje zelenih grana
krenuh mu ususret
smirena…bez plana
 sve je na svom mjestu
sve kako trebalo bi da bude
kao malo sjeme u duši
proljeće iznikne
i razbudi ljude

Par stihova za planetu

Par stihova za planetu
u kojima šumi more
 mirišu u cvijetu
u sutonu  ljepotom gore
sa danom se bude
u letu ptice
sa zorom rude
vjetru ocrtavaju lice
 skrivaju u planini
donosi ih jeka
spajaju u visini
dva oblaka daleka
ispisani  na dugi
poslije plodne kiše
natopljena zemlja
stihovima miriše
 par stihova za planetu
za dan Majke Zemlje
ljubav darujmo svijetu
spojimo ruke i želje
da gladi više ne bude
i utihnu vjetrovi rata
a svako živo biće
bude poput prijatelja…brata
par stihova za planetu
pjesnici neka spletu
u ogrlicu sunčanog sjaja
i podare je svijetu
svemiru bez početka i kraja
 neka zatrepere zvijezde
razgrnute zavjese noći
i neka cijeli svemir zapleše
prelije se u naše oči

LOVE MOUNTAIN - Magicus.info magazin

LOVE MOUNTAIN - Magicus.info magazin

VOICES OF THE WIND - Magicus.info magazin

VOICES OF THE WIND - Magicus.info magazin

Slap

Pronađi me u kapi kiše
kao malu nebesku suzu
sa vjetrom dišem
sakrio sam se u crvenu ružu
 pa mirišem
nebeskim harfama
svemirom sviram
i uvijek za tebe
najljepšu melodiju biram
grlim te toplinom
sunčevih zraka
darujem  svjetlost
dubinama  tvog mraka
u žutoj mjesečevoj rosi
otkrivam ti slutnje sanjara
blagoslov dan ti nosi
meni se vječno
 razara i stvara
i cijeli sam svemir
stvorio za te
sve zore i jutra
 što misli ti zlate
i kad smrt vidiš u lišću
i magla ti vidike
zaklanja
to tvoja je varka
iluzija duše
što besmrtni život
u mom naručju
 sanja
sakrio sam se
 u tebe
drhtim
 kao mala slutnja
u dubini tvog srca
sama sam tišina
i šutnja
prelijevam se
preko ruba
ljubavi sam kap
sa tobom tečem
i postajem slap

Život je negdje drugdje

Na kamenom oltaru

Slika izbljedjela nekog sveca

Krunicu u tišini prsti prebiru

Blijedo lice i mrmljanje molitve

Negdje u dalekom svijetu

Od gladi je umrlo dijete

Voštanice žutim svjetlom gore

Stvarajuć na zidu sjene

Izlizane klupe...kameni zidovi

Ispod niskog stola

U zlatnoj kutiji hostija

Hodočasnike broji

Sunce kroz debele vitraje

Lomi svoje zrake

Uveli ljiljani u vazi

Djevica pruža ruke

Bešumni koraci

Kraj ulaza su prošli

Jesmo li na pravo mjesto došli?

Hram ljubavi

Ili prokockane vrednote

Ne stanuješ tu živote

U ljubičastim haljama

Život je negdje drugdje

Gdje slobodna lete ptica jata

I ne može stati u kutiju od zlata

Ljubav mora da beskrajem diše

U očima izgladnjele djevojčice

Svoju povijest piše

U samoći dodiruje dušu

Osmijehom tugu

Zagrljajem rane liječi

Odavno su presušile

Isuse tvoje riječi

 Od štale nastale su palače

Izdajstva nekog drugog Jude

Ugasla je na istoku zvijezda

I mudraci su zalutali

U Africi gladno dijete plače

Prodali su nas za tri srebrne škude

Čak ni molitva tu ne pomaže

Jer nije iznjedrena iz duše

Istinu su odjenuli u dronjke laže

Zidovi Jerihona na nas se ruše

Oglušila je davno truba

na postolje postavljeno zlatno tele

Stigli smo do samog ruba

Istinu nam iz rukava dijele

Iako mi pravu istinu znamo

Uzdižemo glavu put neba

Još se ne damo...još se ne damo!

Jutro na pragu

Jutro na  pragu
sunčeva svjetlost
 rastjeruje snove
a misli poput jata
 bijelih oblaka
nebom u daljinu plove
otrgnuta sjećanja duše
kao baloni
 na vjetru lete
odlaze visoko…
 moje tuge i sjete
blijeda sjena
na uho
 mi nešto govori
ne slušam je…
u meni ljubav gori
jutro na pragu
raspliće dan
nadu nosi
miriše mi san
blagoslov rosi…

Stih koji spava na duši

Stih koji spava na duši
kroz san se provlači kao mala nit
 onda izađe i splete pjesmu
duša oči otvori
djelić vječnosti oslika
malu svoju bit
poput jedra maslačka
što vjetar poljem raznese
stih koji spava na duši
do nepoznate stigne adrese
srce ga nečije prigrli
sunčeva svjetlost ga grli
da zasjaji usred tame
stih koji spava na duši
u očima ljepote dozori
izgovoren šaptom
na usnama kao plamen
još dugo…gori

Ne pjevajte o ruži

Ne pjevajte o ruži
vi… pjesnici
u njenom je mirisu
utkana najljepša pjesma
a latice njene ljepotu slave
nedovoljne tad budu riječi
ne pjevajte o ruži
vi.. pjesnici
već kraj nje prođite u tišini
sagnite glavu
 trnje njeno bode
daleko je još u vama svjetlo
 i njezin dah slobode
 vi ste sanjari
izgubljene duše
čežnje za dodirom
u grlu vas guše
blijeda je stihova ljepota
rijetki je razumjeti mogu
ružom je opisana vječnosti spirala
što se neprestano vrti
 zahvaća sve nas
u igri života i smrti
 ne pjevajte o ruži
vi pjesnici…smrtnoga daha
ona ne umire nikad
latice njene u zemlji  sagore
crvene… poput sunčevog praha
a onda u zvijezde prijeđu
raspu se nebom
 kao buduće more
ljepote ruža…
 što ostavljaju nas bez daha