Pusti pjesmu neka teče
ko sanjiva, modra rijeka
dok šulja se toplo veče
ko putnik što dolazi izdaleka
Pusti stihove da pletu
svoju zlatne mreže
i ptica mira nek u letu
u nju časkom liježe
Pusti sanje da pronađu
utočište tu od svijeta
samoće lađe zađu
što pobjegle su od svijeta
Pusti vjetar da stere
pregršt lišća žuta
kišu da opere
blato sa tvoga skuta
Pusti dušu da uroni
u duboke neke vode
od svakog zla se skloni
stigne do slobode
Rasuti dan kao bisere jutarnje rose
polegnut ga u zelene vlati
Unić u njega sa dlanovima što prose
misli predat suncu da ih pozlati
Odjedrit na krilima vjetra
u neke nove visine
raširit svoja jedra
uplovit u more tišine
Obasut pogledom ružu
pretočit njenu ljepotu
ostavit sjenku pužu
osmjehnut se životu
Sanjive misli predat danu
zakotrljat kamenčić na stazi
podignut slomljenu granu
znajuć da anđeo kraj tebe gazi
Kovitlac ljubavi nek te odnese
gdje otvaraju se prozori sanja
stić ćeš do nepoznate adrese
korakom sigurnim, bez mnogo pitanja
Dotakni mi dušu
anđele što zemljom hodiš
i pusti nemirne vjetre neka pušu
poslije njih ja mirom brodim
dotakni mi srce toplim dahom
krila mi raskrili
ovjenčaj me zvjezdanim prahom
onda mi se smili
ja nesavršena zemljom koračam
vrijeme mi kao pijesak curi
rijetko u odaje posvećene svraćam
misli predala sam buri
Dotakni mi dušu
samo se nasmiješi
nada mnom stražari
u tuzi me utješi
u san mi uđi
kao prijatelj iz daleka
kad se probudim
budi moja jeka
u sunčanu se zraku pretoči
kroz prozore jutra
trag zvjezdani ostavi
strelicu u neko bolje sutra
Ulazim u tvoj svijet potiho
Da ne preplašim ti bolna sjećanja
Razmičem zavjese što nas dijele
Pokazujem ti nove horizonte
Ulazim u tvoj svijet potiho
Korake sam posvema stišala
I slijećem ti na ranjenu dušu
Poput malene ptice
Bolno se osmjehuješ
Krišom dodirnem ti vlažno lice
U oči ti uniđem i sve se zaplavi
Predajem te snu
Dok koračam po tvojoj javi
Ulaziš u moj svijet potiho
Ali iza tišine ja te slutim
Mekim mi dodirima snove razgrćeš
Daruješ mi prozirna krila
Ka nebu da poletim
Neranjiva...smjela
Ulaziš u moj svijet potiho
Bol sam u okrajke duše makla
Prepustila ti svoju ruku
ugledala te iza stakla
